DreamOfLove

Love does not make the world go around. Love is what makes the ride worthwile.

11.11.2009.

Zeljko Samardzic-Ohladi

Danima ti je puna kuca
linija cak i nocu vruca
tacka dodira nije nam moguca

Svako cekanje kraja ima
mogu poceti tu pred gostima
da te ljubim odmah na vratima
pasces mi u ruke, pasces
stizem, a ti vidi sta ces

Ohladi sokove, bokove, rokove
kasno je sada za vadjenje
jer posle mene ti treba
veliko hladjenje

Ohladi spricere, likere, drinkere
vodu pretvori u suvi led
da ga na grudi stavis
kad moj dodje red

Ti se brani tek reda radi
al' na jedno se uvek kladi
meni ljubav nikad ne dosadi

Svako cekanje kraja ima
mogu poceti tu pred gostima
da te ljubim odmah na vratima
pasces mi u ruke, pasces
stizem, a ti vidi sta ces

11.11.2009.

Udala se moja crna draga-Zeljko Samardzic

Udala se moja crna draga,
otisla mi kao mladost s praga,
daleko, u pravcu proleca

Jutros mu je i sina dala,
imenom ga mojim nazvala,
a kaze da me se ne seca

Ja sam bio poslednji,
sto ti je krisom u sobu svratio,
one noci kad sam te,
na -10 za Beograd pratio

Ja sam bio poslednji,
kome si tada srusila muski san,
mogu valjda prvi bar,
da ti se javim i sina cestitam

Da joj pisem nikad nije dala,
pokloni su ostali bez "hvala",
da dodjem, nikad me nije pozvala...

17.05.2009.

:::Dream:::

Again you...

I run away from this reality on place where I made up my whole world again only this time without you.

But today you appeared even there...

 

„ Just one last dance..

We meet in the night in the cafe, I look in your eyes just don’t know what to say...

A few hours left to the sun’s gonna rise, tomorrow will come, it’s time to realise our love is finished forever. How I wish to come with you... How I wish we make it trough... Just one last dance before we say goodbye, when we sway and turn around, around, around... It’s like the first time... Just one more chance, hold me tight and keep me wam cause the night is getting cold and I don’t know where I belong. “

 

 

„ When that moment which I have waited for so long happened I was fulfilled. I was there in your arms feeling safe. You told me that you missed those black eyes you dreamed about all this time. Suddenly, I stayed alone turning around and hopin to see you again. And i saw you.... With you little son an wife. I felt guilty and happy at the same time. Your family is worth of any heart of a stupid girl who can’t left her past where is belongs and move forward. I let my feeling to beat me but I think that was the only way for me to realise that it’s over, even there... In my dreams i couldn’t have you just for me. I just got on my knees and kissed your son. That little boy who was holding his mom and dad’s hand and was happy. Boy whose family could fall apart cause of me. Then I told him the only thing that could come out from my mouth and to make me feel less guilty: „ Take care and always have that beutiful smile on your face, and I will take care that no one gets it off.

Then I was going home, walking alone and crying just like three years ago just this time there wasn’t tears to wash away like three years ago when I couldn’t stop them... This time my heart was crying and that hurts badly...“

 

Then I woke up.

It was very wird dream and I think I won’t be able to fall asleep long time after this...

I am afraid that my dreams can woke up something I felt in the past and that would make me unhappy for all my life...Those moments I want to forget for my own good.

I am trying keep it together but I am falling apart.

I feel like I am rapped in all of the promises that no one seems to keep.

 

 

16.03.2009.

Ples Vilenjaka - Dio 9

Njoj u svi dani bili jednaki.. A kada svi dani postanu isti to je znak da prestanes primjecivati sve dobre stvari koje se javljaju kada sunce ponovo prohodi nebom. Dugo vremena zivjela je gledajuci u zatvorena vrata i mozda zbog predudog gledanja u zatvorena nije ni zamijetila nova koja su se svakii cas otvarala. Bolilo ju je, nosila je oziljak na dusi koji je zarastao zahvaljujuci njenoj upornosti i zelji da odagna osjecanja koja nemaju osnovu. Njen vlastiti zivot negdje se otkinuo od podloge postojanja i poceo pretvarati u siluetu koja nema nikakvog razloga da postoji. Sve to vec prilicno dugo traje i postaje nesnosljivo.

Prestala je da shvaca sta se to zbiva s njom i oko nje, da trazi gdje lezi razlog sto nema snage da se otme proslosti i da otpocne nesto novo sa sobom i zivotom oko sebe.

Gubila se u tim mislima sjedeci u fotelji i vezuci prelijep vez. Vez je prikazivao svitanje jedne zore nad ogromnim sumskim prostranstvom. Majka je sjedila nasuprot Nje u ogromnoj drvenoj stolici-ljuljasci sa divno izrezbarenim sarama.

Njena razmisljanja prekinulo je zvono na vratima dvorskim. Majka se lijeno oteturala do vrata. u salu za primanje gostiju uvela je njega, pripadnika roda Ljudskog, kome je bila obecana. Bio je to njihov prvi susret. Ona se tromo digla iz fotelje, prisla tom neznancu. Podignuvsi pogeld u znak pozdrava srela se s njegovim ocima. Bile su to jarko zelene oci i u dubini pogleda tog neznanca, u toj prekrasnoj zelenoj boji prepoznala je NJega.  Bio je to kao grom iz vedra neba.

Sjecanja su navrla kao bujica i povukla se u sobu pod isprikom da ima jaku glavoblju.

Stala je pred veliko, zlatnouokvireno ogledalo.

Iz ogledala u Nju je gledala druga osoba. Spram one sretne djevojke, romanticne sanjarke cije su oci sijale, a On ih zvao "oci smijalice", to je danas jedna tuzna djevojka, ociju jos uvijek crnih kao gar u kojima nema ni tracka srece, iz njih dana isijava tuga i bol... Boje u Njenim ocima pocele su sivjeti, dok su se prije javljale snazno kao mlazovi vodopada. I taj protuprirodni osmijeh koji se tu i tamo javi na Njenim usnama zvoni kao srebreno zvonce nad tminama nekad prekrasnog lica. Ali izmedju ta dva lica postoji nevidlljivi most...

Sjecanja...

Njene misli prekinulo je majcino dozivanje. Isuvise dugo, vodjena mislima, se zadrzala unutra. Gost je vec davno otisao vidjevsi da nema svrhe o bilo cemu pricati...

Bilo joj je neizmjerno drago. Vratila se u sobu i izasla na terasu.

Ponovo, iako nepozvan, dosao joj je u misli.

Neocekivani fijuk vjetra zanio ju je te se rasplinula u lebdenju po proslim danima. Njegove rijeci su odzvanjale u NJenim usima kao da ih cuje iz Njegovih usta... A mnogo je vremena proslo...

 

"Srce kuca samo nije svjesno da kuca samo da odrzi zivot"

 

Ali Njeno je jos uvijek kucalo za NJega.

TAj dasak vjetra na Njenom licu bio je kao Njegov dah onoga jutra kad se jedan jedini puta osjecala sigurno lezeci na NJegovim grudima. Prosla ju je jeza, osjetila je trnce svuda po tijelu. zatvorila je prozor i odlucila prosetati sumom.Dugo nije.... MOzda se vrate sva osjetila u nju.. MOzda ponovo pocne dozivljavati zvukove i boje prirode...Ogrnula je svoj crni plast i zaputila se prema sumi...

Put je navirao i tekao izmedju zidina dvora kao rijeka. NIkad joj se nije ucinio duzim. KOnacno kroz kapije dvroske izasla je na smuski puteljak. Osjetila je kako sitni kamicci pucketaju pod Njenim nogama, kao da joj zele dobrodoslicu.Osjetila se slobodnom.

Stojati kraj prozora i gledati cadjave sumrake. To je bio Njen zivot. Nije imala vise razloga za opstanak.

Sada setajuci tim dobro poznatim putem osjecala je toplinu prirode koja ju je ispunjavala milinom. Sve vise i vise misli radjalo se u Njenoj glavi dok je udisala svjezi miris rahlog tla poslije kise.

Misli o Njemu potakla bi obicna sitnica. Slusajuci slavujevu pjesmu koja je dopirala do NJenih usiju, milujuci je svojom njeznoscu i ispunjavajuci ju blagosti, ucinilo joj se da cuje NJegov glas, blag i njezan koji je mazio NJen sluh bas kao sada slavuj svojom pjesmom.

Najedanput je protrnula... Sum lisca pod nogama neke male zivotinjice koja bjezi uplasena njenih koraka i uopce pojave, pomisli na NJegov lak i necujan korak zbog koga bi uvijek dosao nenadano.

Oci onog poznanika podsjetile su je na NJega, a sada je upravo shvatila da Njega uvijek ima pored sebe. Svaki pogled koji je ikada baciila na to zeleno prostranstvo uputila je Njemu. Shvatila je da je uvijek bio uz Nju i da zaista jeste Njen andjeo cuvar jer imao je oci boje sume, glas poput slavuja, uvijek tako blag, mio i njezan.

Zaustavila se pokraj jezera. Svaki talas izazvan skokom neke razigrane, nestasne ribice donosio je Njegov lik. Tada je jedna suza pronasla put do usana gdje bi se na trenutak zadrzala, a potom pala u jezero izazivajuci novi talasic. I tako unedogled... zurila bi u jezero satima gledajuci Ga.

 

Vidjevsi da je vec kasno potrazila je put natrag. Vracajuci se, iscrpljena zbog svojih misli i pitanja na koje nije imala odgovor, ugledala je crnu siluetu. Srce je zaigralo, osjetila je kako joj vrela krv kola venama ubrzano...

Prisla mu je, stala pred Njega, stavila ruku na rame i zagledala se u te oci koje je vidjala svuda oko sebe. Tisina se lijeno vukla oko NJih, nista se nije culo. Samo su postojale Oci i sjaj koji pali Njegovo tjeme. Osmjeh je zaigrao na Njenim usanama kad je rekla:

 

"Umoran si, oci su ti ostarile, sluh te slabo sluzi, misli su ti razbacane, ne brini ja sam tu i sve cu popraviti "

 

 

Iza Nje ce ostati nedoreceno slovo, a NJene recenice su dozivjele kraj.

 

 

 

BY. Vila

22.02.2009.

In love....

Nekad davno zivjela je jedna djevojka koja je vrlo rano spoznala sta znaci voljeti... ALi isto tako i sta znaci patiti zbog kako to neki vole reci "zabranjenog"...
Tako je ranjena, slomljena zbog pada i neuspjele ljubavi vehnula je kao cvijet na zarkome suncu... A u njemu proljece... Nova ljubav... MOzda ne ljubav...mOzda ju je volio, mozda je i dan danas voli... ALi to ga nije sprijecilo da ima te silne zenske oko sebe...
Bilo joj je drago zbog toga... BIo je sretan, imao je nekog...
To je bio razlog da se i ona veseli... NJegovoj sreci, ali ipak veseli...
Ali su se uskoro stvari jako izmjenile...
Zivnula je... Pocela se buditi iz sna u kome se dugo nalazila... Teskog sna koji joj se spustio na srce...
Ali sada je pocela da shvata stvari i ljude oko sebe...
Prihvatila je ono sto joj se nudi...
Pocela nakon mnogo vremena da bude sretna, ali ne zbog njega... Ovaj puta zbog sebe...
Razlog svemu tome, izmedju ostalog, bio je i On....
On je na neki nacin ublazio sunce koje je przilo njene cvjetove, zalio korijenje.... Ozivio cvijet od cijeg njegovanja su svi digli ruke...
Ozivio je nju...
I sad u njoj budi neka cudna osjecanja...
Ali nije sigurna, pa o tome ne zeli ni da misli... Mada se potajno nada da bi sve to moglo da bude onako kako ona potajno masta...
Da bi On mogao biti neko ko ce biti njena podrska... Ko ce je voljeti.... I biti voljen s njene strane...
Sve je to lijepo, ali znajuci da se radi o njoj, odmah sam pretpostavila da je sve to suvise lahko... I nisam se prevarila...
Postoji jedna prepreka... Distanca....
NIje pored nje.... I naravno da je to ono sto otezava stvari...
ALi barem je sad malo bolje raspolozena i pocela je da zivi...
Ima dosta iskustva i sada zna da ne treba prenaglo donositi odluke... Tako da ce usporiti.... Sabura....
Zaljubljena.... Hmmmmm....

07.12.2008.

Love is in the air... maybe...

Hiljadu necijih srecnih trenutaka biti ce kao onaj, ali onaj nikad vise...
Hiljadu necijih ljubavi bice kao ona, ali ona nikad vise...
Uvijek kad napregnem sluh posve jasno cujem jecaje koji zapravo nikad nisu utihnuli... Opet ih cujem samo zato jer je zivot oko mene nocu tisi, kao ona crkvena zvona koja po danu tako dobro zaglusuje gradska vreva da bi se moglo reci da su utihnula, ali cim padne vece iznova se oglase...
Proslost... Cesto je se rado sjecamo, a cesto nas ona i boli...
Uzalud se trudim kad ju pokusavam prizvati u sjecanje...
Svi ti napori mog intelekta su neuspjesni...
Ona je skrivena izvan njegovog podrucja.. U predmetu, slici, pjesmi, situaciji...
I samo o slucaju ovisi da li cemo se s tim predmetom, ili bilo cime sto je navedeno u prethodnoj recenici, susresti prije smrti ili necemo...
Iskreno se nadam da se s time necu susresti prije smrti....
Zaboravljam te polako...

Prvi put nesto od toga sam se usudila ispricati njemu...  A zasto bas njemu i zasto bas to da mu kazem, to nisam ni sama sebi mogla pojasniti...
Ucinilo mi se da zna slusati...
Razumio sigurno nije, a slusanje je vaznije od razumijevanja...
Taj mladic uspio je (jos uvijek se pitam kako) da ucini da potpuno zaboravim na ne tako davno dozivjeli pad... Da skrenem misli sa svojih poraza...
Svojim postupcima uspio je mene, slomljenu, nesretnu i izgubljenu pretvoriti u sretnu djevojku...
Kazu da je to ljubav...
Ko bi rekao da cu nakon svega ponovo moci zavoljeti nekog...
Smijati se s nekim... I pritom uzivati...

22.11.2008.

sama na ulici...

Veceras kad te vidjeh postade mi jasno da smo sada samo stranci...
Nekada i ne tako davno bio si sav moj zivot...
Moj san, moja ljubav...
I to jos uvijek jesi i biti ces...
A ti...
Hladan...
Nisam ni slutila da ces postati stranac...
Ne poznajem te vise...
Samo u tvojim ocima vidim poneku iskircu kada me vidis...
OStalo je izbljedilo...
Postalo prah proslog vremena...
I ja sam se promijenila...
Nema romanticarke, sruseni su joj snovi iz temelja,.,, Sad je realna...
Nema vise sanjarke koja je vjerovala u ljubav...
Ako ovo nije bila ljubav onda to i ne postoji,...
Ne mogu krenuti dalje bez tebe...
Nemogu, a zelim...
Sta to ima u tebi tako jako...
Ne zelim te voljeti vise...
NE zelim obarati pogled uvijek kad te vidim na ulici jer mi je tesko pogledati te okice koje mi uzasno mnogo fale...
Ne zelim vise pruziti ti ruku i osjetiti hladnocu koja me protrese kao najteza groznica...
Osjecam se kao bolesnik bez lijeka...
Najteze su rijeci koje mi nisi ni rekao...
Najvise bole...
Hvala ti...
Sto si bio dio mog zivota... Sto si mi pokazao sta je ljubav i naucio me da volim...
Predji preko mene kao da sam tek jos jedna u nizu... Pokazi svoju macho sliku unisti me tako kako si vec poceo...
Na dobrom si putu...
Ja ipak ostajem kao i prosli puta sama na ulici odbacena od svih, a ipak prihvacena...
NAstavljam svoj put sama...

18.11.2008.

MArija Serifovic - Jesen bez nas

Gledam u staklo
tvoje ime na mom prozoru
kapi kise padaju polako
moje suze na tvom ramenu


Sreca da je hladno
i da to ne osecas
drhtim kao dete
a ti jos mislis da me znas


Sve cu da podnesem
i laz i prevaru
i tvoj hladan pogled
sve ovaj put precutacu


Sve cu da podnesem
ne idi vikacu na glas
jer ne mogu
jesen bez nas


U maloj sobi svetla
kao senke igraju
mrak je al' u ocima ti vidim
svaku rec jos nedorecenu


Sreca da je hladno
jer se tresem zlo mi je
sve cu da podnesem
a ti bar pitaj sta mi je

18.11.2008.

Marija Serifovic - Laz

Pitaj kako zivim
i dal' sam dobro posle nas
ni trepnuti necu
a slagacu da sam naj srecnija do sad


Pitaj dal' me voli
bar onako kao ti
i pricacu ti pricu
lagacu a bicu iskrena


Ja sam ne jaka jos uvek
da bih srusila zidove
pod kojim pisah ime tvoje
da te volim zauvek


Hej ti usijana glavo
sto imas srce ledeno
ne zelim da ikad saznas
da ceo zivot moj bez tebe je laz


Pitaj kako zivim
dal' sam dobro posle nas
ni trepnuti necu
a slagacu da sam naj srecnija do sad


Za novu ljubav cuvam
tvojih starih lazi sjaj
a za tebe uvek samo
jedan jedini osecaj

12.11.2008.

Pocetak kraja...

Nema utjehe... Cak ni vrijeme ne lijeci rane, samo ih prikriva...

Mogu nastaviti zivjeti samo jer sam shvatila da se za ostatak vremena moram nekako snaci...

A najgore tek dolazi...

Smijati se, a u srcu plakati... Ima li nesto bolnije....

Ovaj pocetak kraja i sam kraj ja zelim prespavati...

Zelim se jednom probuditi i shvatiti da je sve ovo nocna mora...

Da je sve to samo ruzan san koga ne mogu zaboraviti...

ALi ne....

Ovo je surova stvarnost... Stvarnost u kojoj moram nastaviti boriti se sa svima, a najvise sa ovom drugom JA....

Moram je pobijediti... MOram pobijediti romanticnu i sanjarsku stranu duse....

Moram preci u svijet realnosti...

Gdje ne cvjeta cvijece... Gdje ne svicu ruzicaste zore...

Moram se pomiriti s tim da ti vise ne pripadas meni....

Da necu osjetiti tvoj zagrljaj nikad vise, a danas kad sam te vidjela samo sam to zeljela...

Da necu osjetiti onu ljubav koju sam imala...

A sve to jer ova JA ne popusta molbama one druge.

Vrata srece zatvorila su se pred mojim nosom... Ako se i otvore druga bojim se da cu suvise dugo gledati u zatvorena, tako da ta otvorena necu ni primjetiti...

Kriva sam pred Bogom i pred ljudima... Al takva mi je sudbina... Ne misli da ponosna sam na to jer nisam...

ALi ionako si imao s drugom ono najbitnije sto nisi samnom.... Ako si nju zaboravio.... Hm.... Mene ces jos lakse...

Moj pocetak kraja nije poceo.... Davno je zavrsio....

 


Stariji postovi

<< 11/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

MOJI LINKOVI

Family Portrait - Pink
omma please stop cryin, I can't stand the sound
Your pain is painful and its tearin' me down
I hear glasses breakin as I sit up in my bed
I told dad you didn't mean those nasty things you
said

You fight about money, bout me and my brother
And this I come home to, this is my shelter
It ain't easy growin up in World War III
Never knowin what love could be, you'll see
I don't want love to destroy me like it has done
my family

Can we work it out? Can we be a family?
I promise I'll be better, Mommy I'll do anything
Can we work it out? Can we be a family?
I promise I'll be better, Daddy please don't
leave

Daddy please stop yellin, I can't stand the sound

Make mama stop cryin, cuz I need you around
My mama she loves you, no matter what she says
its true
I know that she hurts you, but remember I love
you, too

I ran away today, ran from the noise, ran away
Don't wanna go back to that place, but don't have
no choice, no way
It ain't easy growin up in World War III
Never knowin what love could be, well I've seen
I don't want love to destroy me like it did my
family

Can we work it out? Can we be a family?
I promise I'll be better, Mommy I'll do anything
Can we work it out? Can we be a family?
I promise I'll be better, Daddy please don't
leave

In our family portrait, we look pretty happy
Let's play pretend, let's act like it comes
naturally
I don't wanna have to split the holidays
I don't want two addresses
I don't want a step-brother anyways
And I don't want my mom to have to change her
last name

In our family portrait we look pretty happy
We look pretty normal, let's go back to that
In our family portrait we look pretty happy
Let's play pretend, act like it goes naturally

Nada - Gabi Novak
Pred nama put i iza nas
kao stari drug, kao pas
k'o sto oblak jos prati sjena
kao lovac, k'o vjerna zena

Kad odu svi u kasni sat
s nama samo jos vinski brat
prodje ponoc i kisa pada
ona kuca na vrata grada

Nada, kad je kasni film pri kraju
nada, kad se gosti oprastaju
nada, ulice kad utonu u san
sve gasne, samo gori nada

Pred nama put, oko nas mrak
kao putokaz, kao znak
malo svjetlo, dom u planini
glas iz tame, grom u daljini

Nada, zadnja slika, zadnji prizor
nada, kad se gasi televizor
nada, s mukom kada docekamo dan
svi kasne, ali nikad nada.


Xtina - Hurt
Seems like it was yesterday when I saw your face
You told me how proud you were but I walked away
If only I knew what I know today

I would hold you in my arms
I would take the pain away
Thank you for all you've done
Forgive all your mistakes
There's nothing I wouldn't do
To hear your voice again
Sometimes I want to call you but I know you won't be there

I'm sorry for blaming you for everything I just couldn't do
And I've hurt myself by hurting you
Some days I feel broke inside but I won't admit
Sometimes I just want to hide 'cause it's you I miss
You know it's so hard to say goodbye when it comes to this

Would you tell me I was wrong?
Would you help me understand?
Are you looking down upon me?
Are you proud of who I am?
There's nothing I wouldn't do
To have just one more chance
To look into your eyes and see you looking back

I'm sorry for blaming you for everything I just couldn't do
And I've hurt myself
If I had just one more day, I would tell you how much that
I've missed you since you've been away

Oh, it's dangerous
It's so out of line to try to turn back time

I'm sorry for blaming you for everything I just couldn't do
And I've hurt myself

By hurting you



MOJI FAVORITI
.: Legenda o Jeseni :.
./Ti Samo Budi Dovoljno Daleko./
više...

BROJAČ POSJETA
11026

Powered by Blogger.ba