Danima ti je puna kuca linija cak i nocu vruca tacka dodira nije nam moguca Svako cekanje kraja ima mogu poceti tu pred gostima da te ljubim odmah na vratima pasces mi u ruke, pasces stizem, a ti vidi sta ces Ohladi sokove, bokove, rokove kasno je sada za vadjenje jer posle mene ti treba…
Udala se moja crna draga, otisla mi kao mladost s praga, daleko, u pravcu proleca Jutros mu je i sina dala, imenom ga mojim nazvala, a kaze da me se ne seca Ja sam bio poslednji, sto ti je krisom u sobu svratio, one noci kad sam te, na -10 za Beograd pratio Ja sam…
Again you… I run away from this reality on place where I made up my whole world again only this time without you. But today you appeared even there… „ Just one last dance.. We meet in the night in the cafe, I look in your eyes just don’t know what to say… A…
Njoj u svi dani bili jednaki.. A kada svi dani postanu isti to je znak da prestanes primjecivati sve dobre stvari koje se javljaju kada sunce ponovo prohodi nebom. Dugo vremena zivjela je gledajuci u zatvorena vrata i mozda zbog predudog gledanja u zatvorena nije ni zamijetila nova koja su se svakii cas otvarala. Bolilo ju…
Nekad davno zivjela je jedna djevojka koja je vrlo rano spoznala sta znaci voljeti… ALi isto tako i sta znaci patiti zbog kako to neki vole reci "zabranjenog"… Tako je ranjena, slomljena zbog pada i neuspjele ljubavi vehnula je kao cvijet na zarkome suncu… A u njemu proljece… Nova ljubav… MOzda ne ljubav…mOzda ju je…
Hiljadu necijih srecnih trenutaka biti ce kao onaj, ali onaj nikad vise… Hiljadu necijih ljubavi bice kao ona, ali ona nikad vise… Uvijek kad napregnem sluh posve jasno cujem jecaje koji zapravo nikad nisu utihnuli… Opet ih cujem samo zato jer je zivot oko mene nocu tisi, kao ona crkvena zvona koja po danu tako…
Veceras kad te vidjeh postade mi jasno da smo sada samo stranci… Nekada i ne tako davno bio si sav moj zivot… Moj san, moja ljubav… I to jos uvijek jesi i biti ces… A ti… Hladan… Nisam ni slutila da ces postati stranac… Ne poznajem te vise… Samo u tvojim ocima vidim poneku iskircu…
Gledam u staklo tvoje ime na mom prozoru kapi kise padaju polako moje suze na tvom ramenu Sreca da je hladno i da to ne osecas drhtim kao dete a ti jos mislis da me znas Sve cu da podnesem i laz i prevaru i tvoj hladan pogled sve ovaj put precutacu Sve cu da…
Pitaj kako zivim i dal’ sam dobro posle nas ni trepnuti necu a slagacu da sam naj srecnija do sad Pitaj dal’ me voli bar onako kao ti i pricacu ti pricu lagacu a bicu iskrena Ja sam ne jaka jos uvek da bih srusila zidove pod kojim pisah ime tvoje da te volim zauvek…
Nema utjehe… Cak ni vrijeme ne lijeci rane, samo ih prikriva… Mogu nastaviti zivjeti samo jer sam shvatila da se za ostatak vremena moram nekako snaci… A najgore tek dolazi… Smijati se, a u srcu plakati… Ima li nesto bolnije…. Ovaj pocetak kraja i sam kraj ja zelim prespavati… Zelim se jednom probuditi i shvatiti…